Bog govori i danas

Kažu da je središnji stih Biblije: 

 

nego se uzdat u čovjeka' Psalam 118.8 

Kojeg čovjeka? Svakog čovjeka! Drugog i sebe. Kad su sinovi Izraelovi zauzeli Jerihon i Aj k njima su došli Gibeonci koji su u strahu za vlastiti život, na prijevaru uspjeli sklopiti savez o nenapadanju s Izraelom. Gibeonci su se tako obukli i opremili da su svojim izgledom odavali dojam da je riječ o ljudima koji dolaze iz daleke zemlje. U Jošui 9.14 čitamo: 'I povjerovaše im ljudi po putnoj opskrbi, ne pitajući Jahvu što će im reći. Jošua uglavi s njima mir...' 

 

Događaji opisani u Jošuinoj knjizi obiluju motivom: 'pitali su Jahvu... Jahve odgovori i vodi narod svoj.' A sad nisu pitali nego su se oslonili na zdravu pamet i na ono što je bilo očigledno i, napravili grešku. Ne treba ni reć da je savez sklopljen s Gibeoncima bio na štetu Izraela . 

 

U Izrekama 3.5 čitamo: 'Uzdaj se u Jahvu svim srcem, i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.' 

 

Pitati Boga za savjet! To je ono što današnjem čovjeku izgleda nepotrebno i čak što više, ponižavajuće. Oči kažu: suhi kruh je znak da su dugo na putu. A što kaže onaj koji vidi stvari onakve kakve jesu, a ne onakvim kako se čine? 

 

Interesantno, nigdje se ne kaže kako je Bog odgovarao na njihove dvojbe, ali je to očito činio tako da su se njihove dvojbe pretvarale u izvjesnosti. Ovo je važno jer naša sklonost gotovim, instant odgovorima, načelima, principima mora biti zamijenjena 'otvorenim srcem' koje ne pristaje na recepte, već je uvijek spremno čuti živi Božji glas i po njemu se ravnati. 

 

Možemo li ipak reći neku o tome kako Bog govori danas? Uz Riječ koja nam svjedoči o (a) iskustvima naših prethodnika koji su hodili s Bogom i (b) vječnom Božjem naumu sa stvorenjem, mi ljudi koji hodimo prašinom ove zemlje trebamo i živu riječ koja će nas voditi u konkretnosti naših života. Puno je pitanja na koje ne nalazimo lake odgovore, posebice zato što svojim životima želimo proslaviti Boga time što ćemo vršiti njegovu volju. 

 

Tako Pismo svjedoči: 

 

- s Mojsijem je Bog u Svetinji razgovarao kao s prijateljem: 'A kad bi Mojsije ušao u Šator, stup bi se oblaka spustio i ostajao na ulazu u Šator dok je Jahve s Mojsijem razgovarao. 10Videći kako stup oblaka stoji na ulazu Šatora, sav bi se narod tada dizao i svatko bi se duboko klanjao na vratima svoga šatora. 11Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što čovjek govori s prijateljem.' (Izl 33.9-11)

 

- Urim i Tumim; Na svećenikovu su se naprsniku nalazila dva kamena, Urim i Tumim. Iako iz Pisma ne znamo detalje, bio je to jedan od načina na koji su Izraelci saznavali Božju volju: 'Šaul upita za savjet Jahvu, ali mu Jahve ne dade odgovora - ni u snima, ni po Urimu, ni preko proroka.' 1 Sam 28.6; 

 

- kocka; izbor Mateja apostola (Djela 1.26)

 

- snovi i/ili viđenja (Pavao u Maloj Aziji na putu za Makedoniju – Djela 16.9 i apostolo Ivan na Patmosu) 

 

- životne okolnosti; unazad vidimo da nas je Bog vodio

 

- neki svjedoče o glasu koji su čuli

 

- 'tihi glas' u savjesti, duši, srcu koji nas nuka.

 

Bog ima načina da nam progovori i vodi nas kad je naše srce otvoreno za njega, kad očekujemo od njega Riječ.