Psalmi 1i 2
Kad čovjek nasumce otvori Bibliju negdje na sredini, vrlo je vjerojatno da će otvoriti Knjigu Psalama. To je zbirka poetičnih molitava, koje su izrekli pojedinci. No, njihova opća vrijednost i nadahnuće učinili su Psalme zajedničkim molitvenikom najprije židovskog naroda, a potom i kršćanske crkve. Nema dubokog ljudskog osjećaja koji nije izrečen u Psalmima. I nema većeg poticaja na vjeru u Boga od onog opisanog u Psalmima.
Danas bih volio da prođemo kroz drugi Psalam. Zajedno s prvim psalmom on čini uvod u knjigu Psalama. Dok prvi Psalam izražava blagoslov čovjeku koji teži za Božjim putem izbjegavajući 'savjet opakih i put grešnih', ovaj drugi Psalam opisuje nezavidno stanje u kojemu takav vjernik treba živjeti svoj pobožni život:
'Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rote protiv Gospodina i Pomazanika njegova: 'Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!' Psalam kaže da pobožni živi u stalnoj opasnosti za svoju vjeru usred neprijateljske buke naroda i nasilnih ovozemaljskih moćnika, koji niječu da postoji Bog i da se njegova volja treba poštovati. Za vjernika, ta izvanjska nasilna buka, čini se mnogo uvjerljivijom od tihog glasa koji potiče na život u pravednosti i pokornosti Božjem zakonu. Ali psalmist upozorava da je to samo privid. Sa svete gore, naime, i po Božjoj namisli već vlada Božji Pomazanik a u njegovoj je ruci sudbina naroda. 'Smije se,' kaže tako Psalam dalje, 'onaj što na nebu stoluje, Gospodin im se podruguje.' On ima vlast 'vladati nad njima palicom gvozdenom' i 'razbiti ih kao sud lončarski.' Sve što treba učiniti je 'zatražiti u posjed kraljeve zemaljske.' Koliko god se moćni činili zemaljski vladari, ali i buka naroda koji na sav glas izvikuju i nameću svoje nepravedne i pokvarene parole, ovaj Psalam tvrdi da se isplati slušati Boga, jer Bog i nad takvima vlada. Zato, Psalmist poziva: 'Opametite se sada, vi kraljevi, urazumite se, puci zemaljski. Služite Gospodinu sa strahom, s trepetom se pokorite njemu, da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu kad uskoro plane srdžba njegova.' Nema puka ni vlasti koji nisu podložni i odgovorni Bogu, i oni koji žive i prave buku kao da Boga nema, u velikoj su opasnosti da naštete svom životu.
Zato, zaključuje Psalmist – bez obzira na bezbožnu buku oko nas i na bahatost onih koji vladaju, čovjeku pojedincu uvijek se isplati 'ne slijediti savjeta bezbožnih i ne stajati na putu grešničkom' nego umjesto toga 'uživati u Zakonu Gospodnjem i o njemu razmišljati dan i noć'. Takve slijedi blagoslov, obećaje Psalmist i potvrđuje iskustvo vjernika kroz vjekove,: 'Blago svima koji se njemu utječu! Odjek je to blagoslova u prvom psalmu: bogobojazan je čovjek 'kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme rod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi.' Nemojmo se, dragi čitatelji, plašiti ići Božjim putem – bez obzira na buku koju dižu narodi – ako želimo da naš život bude bujan i plodan i za generacije koje dolaze.