Dok na pozornici života prednost imaju ljudi koji mogu brinuti sami za sebi, iza zastora javnosti skriveni su oni kojima je to uskraćeno. Jesu li nam takvi ljudi teret? Smijemo li ih zaobići i mi koji smo uz sve tjelesne prednosti primili i one duhovne? Ovaj izazov postaje utoliko izraženiji ako uvidimo da je sam Isus pretežni dio svoje zemaljske službe posvetio upravo osobama s nekim vidom invaliditeta. Vođeni vjerom da on to želi i danas, pozivamo osobe s invaliditeom, članove njihovih obitelji, roditelje djece s teškoćama u razvoju, osobe koje profisonalno ili volonterski rade s osobama s invaliditetom i sve druge koji imaju srce za ljude s poteškoćama na tematsku, duhovnu i motivacijsku konferenciju pod nazivom:
Kad (ne)dostatak postane prednost
Life centar, Crikvenica
19. - 21. studenog 2014.
Konferencija počinje u srijedu (19. studenog) s večerom, a završava u petak (21. studenog) s ručkom. Participacija u cijeni je 150 kn (75 kn po danu). Korištenje hotelske posteljine se plaća 40 kn jednokratno.
Govornici i voditelji radionica če biti Miloš komanović, Zvonko Kovačić, Anja Kovačević, Estera Goga, Vlado Hoblaj, Damir Pintarić, Danko Tomanić i Giorgio Grlj, a kao posebni gosti pridružit će nam se:
Micah Peacock, kršćanski kantautor, Dallas, SAD (www.micahpeacock.com)
Lauren Peacock, kršćanski psiholog, Dallas, SAD
Za prijavu i tehnička pitanja obratiti se Draženu Hrženjaku (Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite., 0913874478), a za sva ostala pitanja organizatoru Danku Tomaniću (Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite., 098 9137556).
Riječ inicijatora i voditelja kršćanske službe osobama s posebnim potrebama Danka Tomanića:
U svom sam 25-godišnjem hodu s Bogom primjetio da su osobe s invaliditetom često tabu tema, čak i u crkvama. A mnogi od tih ljudi imaju velikih problema. Prije svega sami sa sobom, pa s nerazumijevanjem okoline, svojom ograničenom neovisnošću te mnogobrojnim barijerama na koje nailaze. Neki su čak izloženi i određenim oblicima zlostavljanja. A kad im se životne prepreke učine prevelikima, nemajući nikog drugog, osobe s invaliditetom okreću se same sebi. Njihove unutarnje povrede su široke i duboke. Tko će im reći da je Isus odnio njihove boli, bolesti, rane i sve što ih opterećuje? Tko, ako ne mi, osobe s invaliditetom koji smo iskusili radost Kristovog dodira, i koji smo uspjeli njemu predati svu našu fizičku bol, manu, nedostatak i na kraju srce i um da nas preoblikuje u sebi slične! Ovo mi se čini utoliko važnijim kad vidim da im neke druge društvene grupe nude sadržaje koje će ih ostaviti u lažnoj nadi. Zato je moja molitva da nam predstojeća konferencija bude poticaj za početak jednog novog rada, naročito za stručne radnike i kršćane koji u svojoj svakodnevnoj praksi imaju priliku biti u kontaktu s osobama s invaliditetom.