Rijeka, 22. ožujka 2025. (IBA) - U pastoralnom centru Riječ i Život, u Rijeci održana je interaktivna radionica „Razvoj vjere kroz različita životna razdoblja.“ Predavačica je bila mr.sc. Svjetlana Mraz, odgojiteljica i teologinja koja se već dugi niz godina bavi edukacijom različitih dobnih supina kroz različite seminare, radionice i kršćanske kampove. Iz svog bogatog iskustva rada s mladima podijelila je s prisutnima ono što je sama naučila i proživjela o rastu i razvoju vjere.
Okupilo se šaroliko društvo od 30-tak osoba – muškaraca i žena, velikog raspona u godinama, a s istim ciljem: promišljati o razvoju vjere u svom životu, svojoj obitelji, djece i mladih u zajednici (za koju smo kao crkva dali obećanje da ćemo se truditi biti primjer i podrška u hodu vjere), ali i braće i sestara u zajednici koji su u nekoj starijoj dobi predali svoj život Isusu.
Predavanje je počelo zajedničkim stavom da svi ljudi vjeruju u nešto ili nekoga, no ako razmišljamo u kršćanskom kontekstu, onda znamo da je vjera nezasluženi Božji milosni dar. Biblija kao izvor riječi koja hrani vjeru ne donosi puno filozofskih definicija o vjeri već nam pokazuje kako su živjeli ljudi vjere. Vjera je poput nježne biljke koju treba uzgajati, njegovati, hraniti, čuvati. U njoj je potencijal da donese plod, ali to se neće dogoditi samo od sebe.
Predavačica je prisutnima predočila ukratko što je vjera, kako se ona razvija naglasivši da postoje u razvoju vjere određene etape/ stupnjevi koje svi ljudi prolaze, čak i oni koji ne vjeruju u Boga, Oca Gospodina Isusa Krista. Primarna vjera ( obuhvaća period od rođenja do druge godine života), prekopirana vjera (rano djetinjstvo do polaska u školu, doslovna vjera (od polaska u školu do rane adolescencije), vjera pripadnosti zajednici (doba adolescencije) individualno-promišljajuća vjera (rana odrasla dob 18+, te zrela vjera- vjera novog prihvaćanja. Istaknula je za svaku etapu ono što ju karakterizira, kako se manifestira, koji ljudi i događaji imaju presudni utjecaj, jer razumijevajući vlastiti put vjere, razumjet ćemo bolje i našu djecu, bilo manju, veću ili već odraslu; lakše ćemo se nositi s teškoćama na tom putu i razumjeti da ipak svaki pojedinac u nekoj dobi svog života odabire kojim putem će nastaviti, hoće li ostati pasivni promatrač u crkvi, hoće li živjeti aktivno svoju vjeru ili će potpuno okrenuti leđa crkvi i Bogu.
Predavanje je bilo izazovno i poticajno pa je uz zajednički ručak nastavljen razgovor u manjim skupinama na ovu važnu životnu temu uz zaključak da bi trebalo organizirati slična predavanja/radionice koje bi služile osnaživanju pojedinaca i obitelji, jer duhovno zdrave obitelji su stupovi zdrave crkve.
Edita Turinski
