Povijest Baptističke crkve u Siraču

Sirač je malo mjesto, čudnog geografskog položaja. Nemožeš reći da si slučajno prošao kroz njega. On je tu, sam za sebe, pomalo uspavan i nekako sramežljiv. Oko tisuću i pol stanovnika ovdje živi svoj ovozemaljski život pod jednim imenom! Sirčani ! Ljudi smo čudne naravi, neshvatljivi za druge, pomalo i tvrdoglavi! Ovdje žive ljudi raznih nacionalnsoti i vjeroispovjesti. Većina stanovnika Sirača je rimokatoličke vjeroispovjesti , a ovo je priča od jednoj maloj grupici ljudi koja je početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća prihvatila Isusa Krista kao svog osobnog Spasitelja, i to podijelila sa svojim obiteljima u Siraču.

Edward i Mara Bauman s kćerkom Anđelkom odlaze 1922. godine iz Sirača u Ameriku. Upoznavši se s Hrvatima baptističke vjeroispovijesti u Čikagu, spoznali su da je Isus Krist jedini put istina i život i predali su svoje živote njemu. Nakon određenog vremena odlučili su se vratiti, u Marin rodni Sirač, kako bi i drugim Sirčanima navijestili dobru vijest o spasenju po Isusu Kristu.

Baumanovi su Božjom riječju prvo htjeli doći do svojih obitelji. U tome su i uspjeli. Medju prvim obiteljima obratile su se Hamp, Munić a nakon njih i obitelj Penezić iz Japage! Neumornim navještanjem Božje riječi, dogodilo se i prvo krštenje: 30. rujna 1934. godine na ušću potoka Željnjaka u rijeku Bijelu, kršteni su Ivan i Jozefina Berlančić, Jaga Cesar i Kata Penezić. Od tada pa do 1938. godine obavljeno je 5 krštenja. Mnogi Sirčani su postali kršćani te je ubrzo osnovana Baptistička crkvena općina. Bogoslužja i molitveni sastanci održavali su se u kući Baumanovih, to je današnja stara Hampova kuća, a kasnije i stolarska radnja. Vjernici su se sastajali na bogoštovljima nedjeljom popodne u 14 sati i predvečer u 18 sati. Na sastancima su govorila gotovo sva braća, a najčešćeše brat Tonda Rambousek i brat Vencl Zeman. Mladi su se sastajali subotom na omladinskim sastancima, a omladinske sastanke vodio je brat Ivica Berlančić. On je zajedno sa mladima osnovao crkveni zbor koji nije služio samo u Siraču nego i u nekim okružnim crkvama, Daruvaru, Golubinjaku, Prekopakri. Osim rada s mladima brat Ivica Berlančić vodio je i Nedjeljnu školu, koju je u jednom trenutku pohađalo i tridesetak djece, a održavala se nedjeljom prijepodne u 10 sati. U tadašnje vrijeme održavale su se omladinske konferencije, a jako su bile popularne dječje konferencije i jedna je takva održana 1957. godine. U samom početku rada crkve baptisiti su naišli na negodovanje pojedinaca iz sela, a često su njihove sastnke znali prekidati ondašnji milicajci, koji su ih svojim iznenadnim dolascima na bogoštovlja željeli uplašiti i rastjerati, ali to je na njih djelovalo suprotno tako da se je broj članova iz godine u godinu povećavao. Porastom broja članova početkom pedesetih godina prošlog stoljeća na nekih stotinjak braće i sestara, prostor crkve kod Baumanovih postao je premalen i jako tjesan. Nedjeljni su se sastanci često ljeti održavali u kovačnici koja je bila u dvorištu Baumanovih, a ponekad i ispod velikog staroga oraha.

Crkveni odbor na čelu sa Edvardom Baumanom 1954. godine donosi odluku za traženje lokacije, i izgradnju novog molitvenog doma u Siraču. Zajednica je obećala financijsku, materijalnu i fizičku pomoć, a Baptistička crkva iz Čikaga također je obećala financijski pomoći gradnju crkve. Godine 1956. prepisano je darovano zemljište od obitelji Bauman te su prikupljene građevinske dozvole i gradnja je mogla početi. U ožujku 1957. počeli su radovi na uređenju prostora te je položen kamen temeljac. Uz plaćene zidare iz Šibovca tu je bio i brat Josip Horvat. Uz njih su svakodnevno dobrovoljno radili i članovi crkve. U crkvi je za pomoć zidarima bio zadužen brat Tonda Rambousek koji je organizirao za svaki tjedan po šestero braće i sestra za pomoć zidarima. Braća su većinom bili zaposleni u kamenolomu, pa su nakon odrađenih smjena posljepodne dolazili pomoći u gradnji crkve. Sestre su bile te koje su ponjele teži dio posla, jer su bile zadužene za pravljenje maltera koji su ručno miješale i nosile u traljama zidarima. Sav potreban materijal za izgradnju sa svojim konjima dovozio je iz kamenoloma brat Ivan Juraić. Materijal je dovažan kroz današnje Hampovo dvorište, a sva se je potrebna cigla pekla pored same crkve.

Većinu novačanih sredstava slali su Baumanovi iz Čikaga, uz naravno pomoć i članova crkve kroz dobrovoljne priloge. Dok se je crkva gradila brat Danijel Bauman je po nalogu tadašnje vlasti morao jedan dan napustiti zemlju u roku nekoliko sati, i tad je otišao u Ameriku. Od kad je brat Danijel otišao u Čikago novac je za izgradnju stizao puno brže, i crkva je nakon tri godine izgradnje napokon dovršena.

Otvorenje novog molitvenog doma Sion održalo se dana 29. studenoga 1960.godine. Tim je povodom održan veliki bogoštovni skup, na kojem se okupilo oko 400 braće i sestara. Sestre na čelu sa sestrom Maženom Nadaždi za tu priliku su pripravile oko 800 sarmi, juhu, kupus salatu i naravno pečenicu. Na skupu su govorili brat Branko Lovrec, i brat Jovo Jekić. Molitveni dom dobio je ime po starozavjetnoj gori Sion, i u ono je vrijeme bio jedna od najvećih i najljepših Baptistički crkava na prostoru bivše države.

Brat Tonda Rambousek izabran je za vodećeg brata starjenšinstva, dok je brat Zeman rukopoložen za đakona Baptističke crkve Sirač 1966. godine nakon smrti brata Steve Pijanića. 1966 godine po prvi put posjetio Sirač nakon svog odlaska u Ameriku. 1980. godine umro je brat Vencl Zeman u svojoj 76. godini života. Crkva je jedan kratak period bila bez propovjednika do povratka brata Franje Špičaka iz Australije koji tu dužnost obnaša sve do danas!

Tijekom 80-ih i 90-ih gdina prošlog stoljeća radilo se mnogo na unutranjem uređenju crkvene zgrade i uređenju okoliša oko crkve da bi BC Sion Sirač dobila današnji izgled. Veliku finacijcku pomoć u renoviranju crkve dala je naša Bratska crkva iz Engleske The Forge, Općina Sirač i naši Sirčani koje je Gospod rasprostranio po cijelom svijetu. Crkva danas broji šezdesetak članova, od kojih je četrdesetak redovito aktivno na nedjeljnim bogoštovljima i molitvenim sastancima. Nedjeljnu školu i vjeronauk pohađa dvanaestero djece, dok se na omladinskim sastancima subotom okuplja desetak mladih. Crkva već duži niz godina organizira zadnji tjedan u kolovozu Kamp za dijecu i mlade uz pomoć Bratske crkve iz Engleske. Od 1993 godine u Siraču se organizira kršćanski malonogometni turnir kojega pohode ekipe iz cijele Hrvatske. Evangelizacije, konferencije, razni koncerti duhovne glazbe dio su rada i života BC Sion Sirač.

Sa Općinom Sirač i Osnovnom školom Sirač crkva ima izuzetno dobre odnose u radu za ovo malo mjesto velikog srca kojeg je Bog obilato blagoslovio i podario svima nama za ovozemaljski život! I kao što nam Rječ Božja kaže :

Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion:

ne pomiče se, ostaje dovijeka. Ps. 125:1

Čvrsto vjerujemo da će tako biti, i sa našim Sionom do ponovnog dolaska našeg spasitelja Isusa Krista na ovaj svijet..