Savez Baptističkih Crkava u RH

SBC - Savez živih crkava ujedinjenih poslanjem i služenjem svojim lokalnim zajednicama

Normal 0 false false false MicrosoftInternetExplorer4 Evanđelist Ivan piše u 12 poglavlju svoga evanđelja: «Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: 'Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i radala siromasima?' ... Nato Isus odvrati: 'Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa!'»

Događaj o Lazarovom uskrsnuću u 11. poglavlju istog tog evanđelja treba čitati zajedno s našim odlomkom o Pomazanju u Betaniji (Ivan 12, 1-11) kao jednu cjelinu. Prije no što će izvijestiti o Lazarovom uskrsnuću i frustraciji koja je zbog toga zadesila njegove sestre, Martu i Mariju, evanđelist već upozorava čitatelje da je senzacija Lazarovog uskrsnuća sporedna za ono što kani reći. Lazarovo je uskrsnuće samo predslika istinskog božanskog, spasenjskog događaja u Kristu. Događaj koji je traumatičan za Mariju i Martu samo je posljednji i najveći znak od sedam koji u evanđelju moćno otkrivaju da je Isus Mesija i Bog u koga treba vjerovati. On vlada i nad smrću.

Zašto je onda ovdje Marija iz Betanije tako važna da Ivan i uvodi i završava priču o Lazaru s njom? Jednostavno zato jer Ivan Marijinu vjeru ovdje postavlja kao primjer prave vjere u Krista. To je vjera koja razumije da se stvari, pa i one najgore, ne događaju samo zbog pojedinca, kako to mi doživljavamo. Tipično je ljudsko pitanje u susretu s teškoćama, bolešću i smrću: «Zašto se to baš meni događa?» Pa i vjernici najčešće tješe jedni druge: «Gospodin te sigurno nešto želi poučiti.» Ili se kore: «Nešto si skrivio, kad te to stiglo!»

Opširnije...

Volim kad mi je auto čist. Ono što ne volim je kad mi netko pokušava na silu oprati čistu šoferšajbu. Ne sjećam se više gdje je to bilo, ali znam da sam stao na nekom parkiralištu i već se od nekud pojavio dječak s bocom vode i priborom za čišćenje prozora. Inzistirao je da mi opere šoferšajbu za par kuna. Rekao sam da ne treba jer mi je auto čist. Nije odustajao: „daj mi da ti operem prozor, moram nešto zaraditi!“. Ostao sam neumoljiv i danas mi je žao zbog toga. Nisam mu pružio priliku da svojim radom dođe do par kuna, ali nisam zaboravio tu rečenicu i njegovu odlučnost. Rad, i pogotovo dobro obavljen posao nas afirmira i stvara osjećaj zadovoljstva i samopouzdanja, a nezaposlenost je prvi korak u depresiju, osjećaj besmisla i očaja.

Opširnije...